Proverbs 27

1Ne hvali se danom sutrašnjim jer ne znaš što danas može donijeti. 2Neka te hvali drugi, a ne tvoja usta, tuđinac, a ne tvoje usne.

3Težak je kamen i pijesak je težak, ali je od obojega teži bezumnikov bijes. 4Jarost je okrutna i srdžba žestoka a tko će odoljeti ljubomoru?

5Bolji je javni ukor nego lažna ljubav. 6Čestiti su udarci prijateljevi, a lažni poljupci neprijateljevi.

7Sito grlo prezire i med samotok, a gladnu je i sve gorko - slatko. 8Kao ptica daleko od gnijezda svog, takav je čovjek daleko od svojeg zavičaja.

9Kao što ulje i kad vesele srce, tako i slatkoća prijateljstva tješi dušu. 10Ne ostavljaj prijatelja svoga ni prijatelja očeva i ne dolazi u kuću bratovu kad si u nesreći; bolji je susjed blizu nego brat daleko.

11Budi mudar, sine moj, i obraduj mi srce da mogu odgovoriti onome koji me grdi. 12Pametan čovjek opazi zlo i skrije se, a glupaci idu bezbrižno i trpe kaznu.

13Uzmi haljinu onomu tko je jamčio za drugoga i oplijeni ga mjesto tuđinca. 14Tko pozdravlja svoga prijatelja naglas, a rano ujutro, prima mu se blagoslov za kletvu.

15Streha što prokišnjava za žestoke kiše i svadljiva žena - jedno su te isto. 16Tko nju zaustavlja, zaustavlja vjetar i desnicom hvata ulje.

17Željezo se željezom oštri i čovjek oštri jedan drugoga. 18Tko čuva smokvu, jede od njena ploda, i tko čuva svoga gospodara, poštiva se.

19Kao što se u vodi različito odražava lice od lica, tako i u srcu čovjek od čovjeka. 20Carstvo Smrti i Propast ne mogu se zasititi, tako ni oči čovječje.

21Taljika je za srebro i peć za zlato, a čovjek se poznaje po ustima koja ga hvale. 22Da bezumnika stučeš tučkom u stupi, ne bi ga ostavila ludost njegova.

23Brižno pazi na stoku svoju i srcem se brini o stadima, 24jer blago ne traje dovijeka; i baštini li se kruna od koljena do koljena? 25Kad trava nikne i zelen se pokaže i bilje se kupi planinsko,

26tad su ti janjci za odijelo i jarci za kupovinu polja; tad imaš izobilje kozjega mlijeka sebi za jelo, i za hranu kući svojoj i za prehranu sluškinjama svojim.

27